Brankovina
Nedaleko od Valjeva nalazi se selo Brankovina, koje je tokom devetnaestog veka steklo svoju slavu, kroz dramatične događaje tog vremena. Zato ga, s pravom zovu „selo puno istorije“.
Postojbina porodice Nenadović
On je najpoznatija žrtva seče knezova 1804.godine, a svojim delima u velikoj meri je pripremio teren za Prvi srpski ustanak. Njegov započeti posao, sa velikim uspehom su nastavili ostali članovi porodice Nenadović, pre svega vojvoda Jakov koji je bio komandant cele zapadne Srbije i vodeći ustanički starešina posle Vožda, ali i prvi srpski ministar unutrašnjih poslova. Pored njega tu je bio i Prota Mateja – vojvoda, diplomata, zakonopisac, prvi predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta srpskog i pisac poznatih Memoara. Jedini vojnički obrazovan član ove porodice bio je Sima Nenadović, Karađorđev vojvoda i heroj drugog srpskog ustanka, kao i Jevrem Nenadović. Nisu samo heroji Prvog i Drugog srpskog ustanka ostali zapamćeni kao veliki ljudi porodice Nenadović rodom iz Brankovine.
Pored njih tu je i sin Prote Mateje, Čika Ljuba, slavni putopisac, pesnik i prosvetitelj. Ćerka vojvode Jevrema Nenadovića, bila je knjeginja Persida, majka kralja Petra Prvog Oslobodioca, pa je zato Brankovina poznata i kao „majčevina“ kraljevske dinastije Karađorđević.
Znamenitosti Brankovine, danas su predstavljene kao kulturno-istorijski kompleks, koji čini skup istorijskih, kulturnih, prosvetnih i memorijalnih spomenika, koji na rečit način ispredaju priče o našoj prošlosti, ali i o primerima negovanja tradicije. Jedna od centralnih građevina kompleksa, je crkva Svetih Ahranđela, koja je završena 1830. godine. Zadužbina je Prote Mateje Nenadovića.
Pri crkvi se čuva dragocena crkvena riznica u vidu muzejske postavke, koja čuva krst relikvijer iz X veka, Hadži Ruvimov duborezni krst, Veliko jevanđelje koje je Prota dobio kao poklon ruskog cara, ručni krst Protin, ikone Svetog Arhangela Mihaila, Svetog Jovana i Svetog Nikole, kao i mnogobrojne stare knjige. U neposrednoj blizini crkve sahranjeni su brojni članovi porodice Nenadović, a u crkvenoj porti se nalazi grob Desanke Maksimović.
A ko će bolje o toj magiji isprepletanih niti veze pesnika i zavičaja do same pesnikinje.
Napisala je:
“ Pesnik i zavičaj? Šta je to zavičaj pesnikov? Da li je to vinograd, negde u Brankovini, u kome je jedna devojčica „pobeđivala svoj strah“, slušajući noćne jauke slavuja i ćukova, kukavica i sova, osećajući prve pesničke klice u sebi? Ili je to prvi zalazak sunca u đačku svesku unet? Ili prva knjiga pročitana u sunčanoj učionici seoske škole što miriše na jabuke i hleb iz đačke torbice? Ili trenutak kad se shvatilo da mnogo štošta u životu nije baš onako kako se u dečijoj mašti doživljavalo, već ima druge, krupnije i grublje dimenzije i značenja? Zavičaj je sva patrijarhalnost pesnikinje, ljudi, jezik, proplanci, zvuci i slike. Zavičaj je zagrljaj koji utopljava, raznežuje, odmara. Zavičaj je i potresna balada o seljakovoj smrti“.
Izvor: srbijuvolimo.rs
Foto: brankovina.rs